Dozvola za izlazak iz poznate zone
Ako su me nečemu učila putovanja onda je to izlazak iz sigurne zone i jačanje povjerenja u samu sebe. Ovo je prva u mini ciklusu priča na ovu temu:
Bio je to kraj kolovoza 2019-e godine kada smo Boris i ja otišli u posjetu njegovom bratu u Piran. Kraj ljeta, plaže bez gužve bile su mi pozivnica da se jedno jutro prije izlaska sunca zaputim na plažu.
Tog ljetnog jutra sam željela da uradim meditaciju na plaži i da na taj način dočekam izlazak sunca. Našla sam mjesto, stavila svoj peškir i polako krenula sa vježbama disanja. Ali ubrzo sam primjetila brojne misli kao što su: ma šta će ti to, što će netko misliti ako te vidi, ovdje nije sigurno... misli su se samo redale i već sam bila na korak da odustanem. Te misli je ubrzo prekinuo zvuk koraka i otvorila sam oči. Ugledala sam ženu kako prolazi pored mene. Ostavila je peškir i skinula se potpuno naga, i bez obaziranja na mene, ušla je u more.
Prekinula sam sa meditacijom i posmatrala što se upravo pored mene desilo. Dok sam posmatrala kako pliva i udaljava se od obale shvatila sam da mi je dala odgovor na pitanja koja nisam ni stigla postaviti od hrpe misli. Bila je tako autentična i svoja. Uživala je u jutarnjem kupanju, u hladnoj vodi, u slobodi dok sam se ja mučila sa mislima. Nije me ni pogledala već je uradila ono zbog čega je došla. Njena autentičnost da bude i uradi ono što joj u tom trenutku treba je i mene oslobodilo i dalo dozvolu da i ja nastavim sa onim zbog čega sam i došla. Njen postupak je „ugrozio“ sve moje misli koje su me sprečavale da i ja uradim nešto po prvi put.
Za mene je to bio onaj AHA momenat.
Nastavila sam sa svojom meditacijom i disanjem, opušteno i bez straha što će netko reći. Osjetila sam olakšanje, mir, slobodu.
Spoznaja da nisam bitna me je oslobodila. Ne misli nitko o meni nego o samom sebi. Ako netko i misli o tome što ja radim onda nepotrebno troši svoju energiju i dragocijeno vrijeme. Koga je briga što jedna Tanja sjedi na plaži prije svitanja i zatvorenih očiju osluškuje svoj dah. Nakom te spoznaje uradila sam meditaciju a potom sam ostala sjediti na plaži i uživati u svim nijansama neba. U igri svjetla i tame. U suncu koje je polako izranjalo iz mora i svim nijansama crvene, narančaste i žute boje. Uživala sam u zvuku ptičica i u slobodi koju sam sebi dozvolila.
Uživala sam u svojoj hrabrosti da budem ono tko jesam. Uživala sam u zahvalnosti prema toj ženi što je bila ono tko jeste i svojim primjerom pomogla da i ja to budem.
Poslije toga posmatrala sam svoje misli i emocije svaki puta kada bih uradila nešto po prvi put. Pratila sam kako se osjećam. Primjetila sam da ponekad očekujem neku veliku promjenu ali nisam za to spremna, ne poznajem samu sebe i proces kroz koji moram proći dok idem ka promjeni. I zato je tako dobro vježbati svaki dan kroz male primjere. Posmatrala sam svoje obrasce kroz dan:
· Naručivanje istog jela u restoranu. Tipa pouzdano znam da je to jelo (kolač, kava, salata... štogod) odlično i više ne želim probati ostalo da se ne razočaram. E tu sam vježbala tako da bih testirala različite okuse i posmatrala svoje misli. Najgore što mi se može desiti jeste da to nije to. Pa što?
· Izlazak iz sigurne-poznate zone sam vježbala tako što bih birala drugačije puteve da dođem iz točke A u točku B. Zašto da uvijek idem istim putem? Daj da vidim kako ću se osjećati ako umjesto autom dođem vlakom?
Kasnije sam se ohrabrila pa sam krenula da umjesto detaljno osmišljenog putovanja i jasnih ruta organiziram putovanje u kojem samo imam kartu a plan puta kreiram kad dođem na početnu točku.
Upoznala sam se sa emocijom nelagode i straha, zagrlila bi ih i donijela odluku da to uradim zajedno sa strahom i nelagodom. Dok sam ranije čekala da se oslobodim straha. Naučila sam da me strah napusti tek kada prođem i dozvolim to iskustvo koje me plaši. Polako, u svom ritmu , kada sam spremna ali korak po korak ka pomjeni.
Sve se to razvijalo polako. I zato ne smijemo zaboraviti važnost i snagu malih koraka.
Promjena je promjena. Bila ona velika ili mala mi prolazimo kroz određeni ciklus svojih emocija. I zato ako te zove neka promjena kreni polako, probaj, igraj se, testiraj. Daj sebi dozvolu da se igraš jer promjena kreće od nas.
Svi mi mislimo na sebe i nema nitko vremena da se bavi sa nama i zašto da nas sputava što će netko misliti ili reći.
Od prepoznavanja straha i nelagode preko odluke da to ipak uradim zajedno sa strahom i nelagodom do osjećaja slobode i jačanja samopouzdanja u samu sebe. Na kraju uvijek sebe pitam:
Mogu li zamisliti da nemam ovo iskustvo?
Vjerujem li u sebe?
I zato pitaj sebe o čemu sanjaš sada i što je to što te sprečava da učiniš nešto po prvi put? Učini najmanji korak ka promjeni i uživaj u osjećaju slobode .