Kada je početkom 2017-e godine Boris preselio u Tuzlu zbog specijalizacije, nastupila je nova faza naše veze. Nakon 2 i pol godine svakodnevnog viđanja gdje nismo ni dana preskočili, naša veza je najprije postala „veza na daljinu“ a potom i „brak na daljinu“. Vrlo često smo dobijali i komentare kako nam je lako i kako se to ne računa jer to je samo „vikend veza“ odnosno „vikend brak“. Bili su to najčešći komentari, neki dobronamjerni a neki tek onako da se nešto kaže. Samo smo mi znali koliko je truda, ulaganja i vremena i fizičke snage, povjerenja i razumjevanja bilo potrebno za ovu novu fazu naše veze. Narednih pet godina svoj život smo kreirali prema našim prioritetima: našoj vezi i vikendima.

Nisam željela da jedva čekam da prođe tih pet godina, nisam se ni pitala kad će već jednom proći. Moj fokus bio na svakom trenutku, svakom danu i vikendu, na kreiraju sjajnih trenutaka kojih se rado sjetim. Svi znamo koliko može biti dug dan a kratka godina. Vrijeme će proći kao i život i to nije sporno. Za mene je bitno kako će proći, kako ću se ja mijenjati, što ću raditi, u što ću uložiti ono najvrijednije što imam- svoje vrijeme. Mene na Tuzlu podsjete sjajni ljudi, duge šetnje, Panonska jezera, suočavanje sa strahom od vožnje automobila, vožnja uz izlaske sunca i rolanje za koje mi je trebalo 80 minuta kako bih napravila samo jedan krug. Dok u Novom travniku trebam napraviti mnogo krugova za ovako dugu vožnju.

Boris i ja smo od samog upoznavanja bili različiti ali naše životne vrijednosti su slične i stoga ne čudi zašto smo zajedno. I baš zbog toga što smo različiti svojim komentarima i postupcima napravimo od „običnih“ događaja trenutke za pamćenje a na putovanjima sjajnu avanturu.

Tijekom jedne sasvim obične, jesenje šetnje po Tuzli zaustavila nas je ekipa sa lokalne radiostanice. Pitali su nas da li nam mogu postaviti par pitanja a potom dodali kako rade anketu  sa ciljem da istraže koliko se parovi poznaju. Učinilo nam se simpatično pa smo pristali.

Nakon kratkog predstavljanja, tko smo i koliko dugo smo zajedno okrenuli su se prema meni i pitali da li znam Borisov datum rođenja. Kako sam ja i na poslu i kod kuće tip osobe koji pamti sve datume i rođendane tako sam i odgovor ispalila bez ikakvih problema. Potajno se nadajući da takvo pitanje neće pitati i Borisa.

A onda su se okrenuli prema Borisu i pitali ga za moj datum rođenja. Ja sam se odmah nasmijala jer sam znala da su male šanse da se sjeti odgovora.  Za razliku od mene on datume i imena ne pamti. A dodatno otežava i to što je ovo sasvim neočekivano pitanje došlo kao grom iz vedra neba.

Bilo mu je vidno neugodno, kud baš javno da ga ovakvo nešto pitaju, pa je spontano krenuo sa igrom asocijacija.

„U proljeće je?“ – rekao je upitno gledajući u mene.

Ja sam potvrdno kimnula glavom a onda je dodao:“ Polovina mjeseca?“

Nakon još jedne moje potvrde i misli kako smo sada suzili izbor, uslijedio je i njegov odgovor: „15.travnja?“

„Opa, imam novi datum rođenja.“ – rekla sam kroz smijeh i dodala: „Ovaj stari i ofucani koji slavim još od 1987-e godine je baš dosadan i bezveze“.

Ekipa koja nam je postavila pitanje se samo pogledala. Imala sam osjećaj da im je u glavi bilo mnogo misli i nisam znala što ih je više iznenadilo da li to što Boris nije „pogodio“ odgovor ili što sam ja nastavila sa šalom.

A onda su me pitali nešto mnogo važnije od prvog pitanja a to je: „Da li me je to pogodilo i zašto nisam rekla da je njegov odgovor točan.“

Mene to zaista nije pogodilo jer ja znam da on datume ne pamti. Da sam rekla da je datum točan to bi značilo da mi je važnije što će drugi misliti o nama nego ono što ja mislim o nama. A meni je važnije što ja mislim o nama nego da li naša veza odgovara standardima. Datum rođenja je informacija i do te informacije, ako vam je stalo do osobe, možete lako doći. Važnije je sve ono što ćete uraditi kada imate informaciju. Pa čak i da uradite nešto lijepo na “krivi” datum- što ima veze. Važniji su trud i djelo.

Zar nije važnije da jedno drugo poznajete na slijedeći način:  što volite, kakvu kavu pijete, koji je vaš stil, kakva mjesta volite, kako se šalite, što bi vas moglo povrijediti a što iznenaditi, o čemu sanjate... E to da je bilo pitanje ja znam da bi Boris znao odgovor. A ovako smo dobili samo razlog da jedno drugo zezamo.

Mislim da smo ih tek tada iznenadili. Zahvalili smo se na pitanjima i nastavili šetnju uz nove šale.

Kada smo krenuli rekla sam: „ Joj, što ću te zezati zbog ovoga, pazi dobro da mi sad ne zaboraviš ovaj datum.“

A on je idalje bio zbunjen i pod dojmom kako nije pogodio pa još nekoliko puta tijekom šetnje pitao: „Kako ti rođendan nije 15.travnja?“

-„Ma možda i jeste ali evo u rodnom listu piše 17.svibnja, ali mogu ja slaviti i ovaj tvoj.„

A onda sam ga podsjetila kako smo odabrali i datum vjenčanja. Nakon što smo zapamtili datum početka veze 8.06 htjeli smo da nam to bude i datum vjenčanja. Da ne moramo pamtiti novi datum. Ali kako je te godine taj datum padao na petak odustali smo. Petak mi je bio neinspirativan datum za vjenčanje. Pa sam tokom trčanja došla na ideju da zamijenim brojeve i provjerim na koji dan pada taj datum. I tako je 6.08 postao datum vjenčanja jer je te godine padao na ponedjeljak. Ponedjeljak je bio inspirativan dan za vjenčanje. Novi početak. I danas se sjećam svog uzbuđenja kada sam ga nazvala sa prijedlogom kao i njegovog slaganja sa istim jer nam, kako je on rekao „ide uz karakter“.

Nakon kratkog podsjećanja nestao je i Borisov osjećaj zbunjenosti i nelagode.

Ali njegov izraz lica kada sam ga narednog 15. travnja ozbiljno pitala: „Kako je moguće da  si mi zaboravio čestitati rođendan i to onaj koji si sam izmislio? “ – bio je neprocjenjiv.

Tih pet godina „vikend veze“ i „vikend braka“ je prošlo ali još važnije je kakav je trag ostavilo u meni. Što nosim dalje kroz život iz tog perioda? Meni je taj period asocijacija da u partnerske odnose vrijedi uložiti sebe i svoje vrijeme, bila je to prilika da se upoznamo na nekom drugom nivou. Čak i ova anketa jednog sasvim običnog dana je meni dala odgovor što mi je zaista važno a i dobila sam još jedan datum za slavlje.

Život nije čekanje nekih posebnih trenutaka već pretvaranje običnih trenutaka u one posebne. Uživajte u kreiranju.

Najveći zagrljaj

Tanja